Raspolaganje poljoprivrednim zemljištem

Okrugli stol na temu provedbe novog Zakona o poljoprivrednom zemljištu

U novom Zakonu ima dobrih elementa, ali i elementa koje treba, želimo li zaustaviti daljni pad proizvodnje, hitno mijenjati, složni su bili u ocjeni i „veliki“ i  „mali“ proizvođači.

Raspolaganje državnim poljoprivrednim zemljištem vruća je tema u Hrvatskoj, pa ne čudi veliko zanimanje kako obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, tako i velikih poljoprivrednih tvrtki. Na Okruglom stolu sudjelovali su mahom zainteresirani iz Slavonije, gdje je, čini se, zbog više razloga, pitanje zemljišta najvruća tema - predstavnici tvrtki Agrokor, Osatine, PP Orahovice i Žita, Hrvatske poljoprivredne komore, HGK-a, udruge Baby Beef, proizvođačke organizacije Mliječni put iz Virovitice, PZ Zrno iz Grubišnog polja, načelnici općina Vojnić, Semeljci i Donji Andrijevci te predsjednik Odbora za poljoprivredu Hrvatskog sabora Tomislav Panenić i predstavnici znanstvenih institucija. Predstavnika iz Ministarstva poljoprivrede nije bilo.

Novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu usvojen je u veljači ove godine. Obveza općina bila je izrada Programa raspolaganja na svom području, no do sada je, čulo se na Okruglom stolu, donesen 351 program, od kojeg broja je suglasnost dobilo tek njih 56. Isto znači da se dala suglasnost za natječaje za oko 60 –tak tisuća hektara državne poljoprivredne zemlje, od ukupno oko 400 tisuća hektara. Druge općine gotovo su na počecima. A upravo zbog toga strahuju velike poljoprivredne tvrtke koje raspolažu sa značajnim brojem hektara na područjima pojednih općina. Ne mogu niti pretpostaviti što ih čeka, pa su planirane investicije zaustavili. U situaciji u kojoj je, Hrvatska, složit će se svi, ne može si to priuštit, jer će ta činjenica negativno djelovati na toliko potreban razvoj sveukupne poljoprivrede kako malih tako i velikih proizvođača. Ono što je dobro zvučalo na papiru, u praksi je naišlo na mnogobrojne prepreke, a posljedice će se očitovati u nastavku usitnjavanja već sitnih poljoprivrednih površina, što će, uz ostale elemente neminovno dovesti do pada proizvodnje. Pored toga, jedinice lokalne samouprave u velikom broju slučajeva nemaju ljudske ni ine kapacitete za kvalitetno rješavanje tog iznimno kompleksnog pitanja. Tako će, smatraju predstavnici stočarskih udruga, primjena novog Zakona utjecati na smanjenje ionako niske stočarske proizvodnje.

Najveći grijeh dosadašnjih poljoprivrednih politika

„Moglo bi se reći da je najveći grijeh svih dosadašnjih poljoprivrednih politika neodgovorno upravljanje poljoprivrednim zemljištem“, kazala je neovisna konzultantica Zvjezdana Blažić. Po podacima koje je iznijela Blažić, u razdoblju od 2008. do 2017. godine bilježi se stalni pad vrijednosti proizvodnje i sve više zaostajemo za drugim članicama EU. „Od ulaska u EU poljoprivredni output je pao pet milijardi kuna, dok se u istom razdoblju izdvajaju značajna sredstava za potpore u poljoprivredi, godišnje oko 3,2 milijarde kuna. Jedan od uzroka loših rezultata koje ostvarujemo u poljoprivredi upravo je neučinkovito raspolaganje poljoprivrednim zemljištem“, ustvrdila je Blažić.

Prema podacima DZS (Državni zavod za statistiku) imamo 1.571.200 hektara poljoprivrednih površina, a prema podacima iz APPRRR-a u sustavu poticaja je 1.123.828 hektara . U ARKOD je upisano 154.867 PG-ova, a njih 60 posto raspolaže s manje od tri hektara. Prosječna površina kojom raspolaže poljoprivrednik u Hrvatskoj iznosi 5,6 hektara zemljišta.

„Neusklađenost katastra, gruntovnice i stvarnog stanja je veliki problem. Pitanje je koliko zemljišta uopće imamo? Govori se o stotinama tisuća hektara kamenjara koji je upisan kao poljoprivredno zemljište. Realno, nemamo značajnijih poljoprivrednih površina na raspolaganju“, kazala je Blaženka Mičević, danas neovisna konzultantica i bivša ravnateljica Agencije za poljoprivredno zemljište koja je dobro upućena u problematiku. Svaka promjena vlasti značila je i nove programe raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem, no niti jedna od njih nije riješila pitanje zapuštenog zemljišta. Umjesto da je posao odradila struka, vrtimo se u krug.

Da velikim poljoprivrednim tvrtkama treba osiurati dovoljan broj hektara za proizvodnju dovoljno govori podatak da njih 39 obrađuje tek devet posto ukupnih poljoprivrednih površina, a ostvaruju oko 45 posto vrijednosti poljoprivredne proizvodnje. U Programu, između ostalog, jedinice lokalne samouprave propisuju i maksimalan broj hektara, s koliko može raspolagati obiteljsko gospodarstvo. Veće poljoprivredne tvrtke, ali i obiteljska gospodarstva koja su uložila značajna kreditna sredstva u proizvodnju sad strahuju da će, ograniči li se broj hektara, ostati bez zemlje. S pravom strahuje stočar Matej Brlić iz okolice Virovitice koji je ustvrdio da, ograniči li na 30 hektara, neće biti načina da na farmi ostane dosadašnji broj životinja.

„Novi Zakon po prvi put eliminira prednost posjednika. Dosadašnji posjednici s razlogom su zabrinuti. O okrupnjavanju nema ni riječi, a žele li se dva poljoprivrednika zamijeniti za čestice, oba moraju platiti porez. Vlasnici OPG-ova izjednačeni su s malim i srednjim poljoprivrednim poduzećima. Sve to zajedno nije prihvatljivo u situaciji kada nam je svima cilj podizanje poljoprivredne proizvodnje i veća konkurentnost“, kazao je Matija Brlošić.

Ana ROGAČ

Foto: Goran GAZDEK

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*